Pokretni letački kavez Flugkasten i trening

 

mladi

Sunčanje mladih golubova

Kako sam naziv kaže jasno je da je PLK, pokretni kavez koji služi za letenje. Dakle uloga kaveza je da golubovi  s njega uzlijeću, na njega slijeću i moraju ući u njega kako bi ih nahranili i spremili.

Većina PLK-a patentirana je tako da se jednostavno može rasklopiti i sklopiti, te tako sklopljenog ga prebacujemo po želji na mjesta gdje ćemo puštati golubove. Postoje razne verzije kaveza, svatko ga sebi pravi sukladno željama, mogućnostima i potrebama. Pošto se PLK najčešće transportira automobilom,  svakako treba voditi računa da se isti može sklopiti, kako bi se nesmetano mogao spremiti u gepek automobila i naravno kako bi bio što praktičniji za rukovanje. Najčešće dimenzije pokretnih kaveza koji se danas koriste su 80x40x40 centimetara.

Pri svakodnevnom treningu, osim PLK-a moramo također imati i kaveze za transport golubova. Kada natjecatelji idu na natjecanja, gdje golubovi moraju biti smješteni u kavezima na više dana i koji raspolažu sa većim brojem ekipa, veliki broj natjecatelja sa sobom nosi i veliki (rasklopni) kavez, koji služi kao dnevni boravak. To je kavez većih dimenzija u kojima golubovi imaju više prostora i u kojima naravno dobivaju vodu i hranu. Po dolasku na mjesto održavanja natjecanja, golubovi se stavljaju u takve kaveze kako bi se upoznali s okolinom, što će imati veliki utjecaj na orijentaciju golubova prilikom samog leta na novoj lokaciji.

Pri izboru mjesta za trening na koje ćemo postaviti kavez te puštati svoje golubove umjetničkog leta, treba voditi računa o slijedećim bitnim stvarima kako bi se trening i let mogao što kvalitetnije odraditi. Mjesto za trening treba biti što udaljenije od šume (zbog grabežljivaca), preglednost mora biti što bolja kako bi golubove uvijek imali na vidiku, također poželjno je da je mjesto mirno, odnosno da nema buke ili prometa. Naravno treba voditi računa da u neposrednoj blizini ne postoje nikakvi objekti na koje bi eventualno mladi golubovi mogli sletjeti. Još jedna od bitnih stvari je da je samo mjesto treninga pristupačno motornom vozilu kako bi pripreme i redovni treninzi bili što praktičniji.

mario

Rad s PLK Mario Mihalić


Na samom natjecanju kada natjecatelj dođe na red za let, on sa svojim automobilom i golubovima odlazi na mjesto predviđeno za let. Postavlja PLK pored ili iza automobila i stavlja golubove u njega. Suci za bodovanje prilaze natjecatelju, popunjavaju «Izvješće o letu» i popisuju brojeve prstenja pripremljene ekipe. Nakon toga na znak suca natjecateljski let može početi.
Automobil ima važnu ulogu u procesu treniranja i natjecanja s golubovima na PLK, tijekom svakodnevnih treninga automobil ima ulogu orijentira, zbog svoje veličine golubovi ga mogu locirati i iz većih visina i daljina.

Tijekom svakodnevnih treninga golubovi stječu određene navike, zbog toga nije poželjno mijenjati sam letački kavez tijekom treninga, niti njegovu boju, kao ni automobil sa kojim se ide na trening. Jer ove navike, stečene tijekom svakodnevnih treninga, moraju biti duboko urezane u njihove male pametne glave i ne smijemo ih zbunjivati nikakvim promjenama, osim promjenom mjesta treninga. Sve ostalo, pogotovo sam letački kavez, mora biti isto na svakom treningu: udaljenost automobila od PLK, trener koji obavlja trening, droperi (mamci), zviždanje kojim se eventualno mame, redoslijed postupaka tijekom samog treninga itd.
Svaku promjenu oni vrlo brzo registriraju i reagiraju na nju, najčešće na neželjeni način. Na primjer, ako poklopac na otvoru kaveza nije stavljen dok golubovi slijeću, oni neće sletjeti na letački kavez, pokušavaju sletjeti na automobil ili pored kaveza. Sve ovo zavisi naravno i od istreniranosti golubova. Oni golubovi koji su bolje pripremljeni, manje će reagirati na promjene, ali će i oni svakako osjetiti da nešto nije u redu.
U krajnjem slučaju bitno je čak i kako je onaj koji trenira golubove obučen. Bilo bi poželjno da prilikom svakog treninga nosi istu odjeću. Pojedini natjecatelji nastoje, recimo prilikom svakodnevnog treninga nositi uvijek bijelu šilt kapu ili recimo uvijek imati na sebi bijelu majicu, to su male sitnice na koje se golubovi itekako naviknu.

Kakav god letački kavez bio, bitna je slijedeće: svi natjecateljski golubovi (i droperi i prateći golubovi) moraju prije isteka maksimalnog vremena leta, a to je 60 minuta za Rolere, Purclere i Tapšače, a 30 minuta za Vrtače, Obrušivače i Igrače, biti unutar letačkog kaveza.

sasa

Rad s PLK Saša Miljanović

 

Trening golubova na PLK-u

Treniranje golubova umjetničkog leta na prvi pogled uvijek izgleda komplicirano. Međutim, kada se i sam čovjek počne baviti time, ustvari vidi da to i nije tako komplicirano, samo je bitno poštivati neke osnovne zakonitosti koje vrijede za ovaj vid rada s golubovima.

Jedna od tih zakonitosti je svakako krenuti na vrijeme s treniranjem mladog goluba.
Prva faza treniranja «sunčanje». Mladi  golub, budući akrobata, se već s 25 dana starosti prvi puta stavlja na PLK. Dakle, grupu mladih golubova, podjednake starosti, treba staviti u dvorište ili na livadi  na PLK ili na običnu bijelu ploču koja je postavljena na određenoj potrebnoj visini, (cca 1 metar) dimenzija sličnih pravom letačkom kavezu, na kojoj će se u budućnosti trenirati.
Pošto ti prvi treninzi uglavnom počinju u rano proljeće, poželjno je takve mlade golubove na PLK postaviti tako, kako bi bili izloženi sunčevim zrakama. Direktno djelovanje sunca na takve golubove je vrlo dragocjeno i mladi se ptići vrlo brzo smire i sunčaju. Zbog toga se ova faza treniranja golubova umjetničkog leta naziva i  «Sunčanje

sasa

Rad s PLK Stjepan Bosančić

Pojedini treneri prakticiraju (ali nije obvezno) pored mladih na PLK staviti i posude s vodom i hranom kako bi oni što prije počeli samostalno jesti i piti.
Poslije sat-dva sunčanja mlade golubove vraćamo kod roditelja. Ova faza treniranja je možda malo i dosadna ali je od neprocjenjive važnosti u daljnjoj fazi treninga.
Potrebno je istaknuti, u slučaju ako se ta prva sunčanja odvijaju u dvorištu, mladi golubovi nikako ne smiju ni vidjeti ni čuti ostale golubove u golubani.
Zašto? Zato što bi ih to potaknulo da skaču s kaveza pokušavajući da se priključe ostalim golubovima. To bi bila teška greška, jer najvažnije je da mladi golub shvati kako mu je ta bijela ploha «Nova kuća». Dakle mladi golub nema što tražiti dole na travi, u slučaju da ipak završi dole uslijed guranja na kavezu ili slično, potrebno ga je odmah podignuti i vratiti na kavez.
Bitno je također ne pretjerivati s dužinom ovih treninga, jer mladim golubovima nakon određenog vremena postaje dosadno i uslijed  toga pokušavaju skočiti s kaveza.
Ovi prvi treninzi ma kako izgledali dosadni, vrlo su važni za uspješnost u stvaranju budućeg goluba akrobate na PLK. Nikako se ne smiju preskakati.

Kako smo počeli s treningom mladih, već nakon nekog vremena kreće prva selekcija. Dakle s kaveza se miču golubovi koji pri prvim treninzima uporno padaju ili skaču na zemlju. Golub koji je nekoliko puta bio na zemlji nema što tražiti dalje na kavezu.
Postoji opasnost da takav golub pokvari i ostale.

U kasnijim fazama treninga izbacuju se golubovi koji se izdvajaju od ostalih po nekim osobinama. Na primjer golub koji uporno ne želi letjeti, već poslije 2-3 kruga  slijeće na kavez. Zatim ona druga krajnost, golub koji leti vrlo visoko, također nije pogodan za trening sa letačkim kavezom. Golub koji i gladan, ne uskače u kavez, također se izbacuje sa daljeg treninga. Ponekad je potrebno dosta vremena kako bi se utvrdilo da golub nije dobar za kavez. Puno truda i rada uložimo u takvog goluba a na kraju smo ipak prinuđeni takvog goluba maknuti s kaveza. Međutim, ne treba žaliti za takvim golubom. Loš golub će samo nanijeti još veću štetu svojoj ekipi jer će iskvariti i ostale golubove.

Poslije prve faze treninga mladih golubova koja podrazumijeva njihovo upoznavanje s PLK, slijedi druga faza, faza početnog leta.
Ova faza će uslijediti već poslije 7-8 dana, tj. kada su golubovi malo ojačali, tako da mogu letjeti metar-dva.
Dakle, uzmemo mladog goluba, stavimo ga na dlan otvorene ruke, odmaknemo se od PLK oko 1 do 2 metra, okrenemo se prema PLK, mladi golub će odmah instinktivno  pokušati odletjeti na PLK. Bitno je da se u tom trenu na PLK nalaze ostali golupčići, naime golubovi su društvena bića, žive i kreću se u grupama (jatima) i ova njihova osobina je upravo ovdje iskorištena. Zbog toga će mladi golub pokušati preletjeti zadanu udaljenost kako bi se pridružio ostalima na kavezu. Poželjno je da zadaću uspješno izvrši, odnosno da preleti zadanu udaljenost bez padanja na zemlju, tj. travu. Na taj način on stječe samopouzdanje i hrabrost. Zatim se uzima drugi mladi golub i također se pušta iz ruke da sleti na kavez.
Ne treba istog goluba uzimati više puta za redom, treba mu dati malo vremena da se opusti jer je ovaj „let“ za njega bio veliki napor pa čak i stres. Ako golub slučajno padne, ne uspije preletjeti zadana 2 metra, treba ga odmah podići i staviti na kavez a slijedeći put mu zadati lakši zadatak (smanjiti udaljenost), kako bi ga uspješno izvršio. Iz dana u dan golubovi vidno jačaju i udaljenost sa koje se puštaju golubovi je sve veća. Kada je ta udaljenost 10-15m mogu se pustiti 2 ili 3 goluba istovremeno. Međutim, bolje je pustiti jednog najjačeg goluba i kada je on već preletio polovicu puta, pušta se slijedeći koji će ga nepogrešivo slijediti. Mladi golubovi naime imaju osobinu da zbog svog neiskustva prate drugog goluba. Zato ovaj prvi mora nepogrešivo letjeti ka kavezu, jer ako bi on na primjer poletio u suprotnom smjeru i ostala dvojica bi ga pratili. Ako se to nekada ipak desi – a vrlo vjerojatno da hoće, treba odmah kod kaveza puštati druge mlade golubove sa male udaljenosti (dropiranje) kako bi ih ovi koji su poletjeli u stranu uočili i vratili se na kavez. Prilikom puštanja golubova iz ruke, svakako treba voditi računa o smjeru puhanja vjetra. Naime, golubove treba puštati uvijek uz vjetar, kako bi im ovaj puhao direktno u grudi. Nije poželjno da im vjetar puše u leđa, jer desiti će se da prilikom slijetanja mladog goluba, uslijed puhanja vjetra bude poguran i poruši ostale golubove sa kaveza. Situacija je još teža kod bočnog vjetra, jer on još nije spreman boriti se s tim problemom.
Kada se svi golubovi nepogrešivo vraćaju s oko 20 m udaljenosti od kaveza, prelazimo na treću fazu. Do ove faze golubovi su već sasvim jaki i dobro su upoznali kavez. Ovo je faza slijetanja. Kako je kod obuke pilota u zrakoplovstvu jedna od najvažnijih  vještina slijetanje tako je i u treningu golubova umjetničkog leta.
Do sada su golubovi slijetali uvijek uz vjetar, slijedeće što golubovi moraju naučiti je kako se ponašati kada ga puštamo niz vjetar. Znači uzimamo goluba stojeći kraj kaveza i bacamo ga niz vjetar što dalje od kaveza. Nakon bacanja, oni uglavnom odmah rašire krila i stvaraju otpor letu, plašeći se, okreću se ka kavezu i polako slijeću (uz vjetar) na njega. Ako golub ne uspije vratiti se na kavez, već padne na travu, to je samo znak da još nije sazrio za ovakvo bacanje iz ruke, pa se treba vratiti slobodnom puštanju sa dlana još neko vrijeme. Suprotno tome, golub koji poslije bacanja u zrak ne raširi odmah krila i ne leti odmah dole, već napravi par zamaha u smjeru bacanja, pa se tek onda okreće prema kavezu, svladao je „strah od letenja“ i on je dosta napredovao u obuci. Za nekoliko dana on neće više ni žuriti sa slijetanjem, već će napraviti par krugova i tek onda sletjeti. Poslije nekoliko dana bacanja golubova niz vjetar i uspješnog slijetanja u „pravcu piste“, sa vjetrom u grudima, pristupa se težem zadatku, bacanju goluba u stranu, kako bi mu vjetar puhao sa lijeve ili desne strane dok leti prema kavezu. Ovo je najteži dio obuke „slijetanja“. Kada golub dobro svlada bočni vjetar i slijeće bez problema na PLK on je završio i treću fazu obuke.

zvone

Rad s PLK Zvonimir Lukić


Poslije treninga golubovi se hrane prvo iz ruke a kada svi počnu kljucati hranu na dlanu, kroz otvor kaveza pušta se hrana iz ruke na dno kaveza (u posudu), golubovi to gledaju i polako prilaze otvoru gledajući u kavez i uskaču jedan po jedan za hranom.
Četvrta faza obuke je „let u grupi“. U ovoj fazi se prelazi na konačan vid letenja koji će biti pokazan i na natjecanju. Na kavez se stavljaju 3 goluba iste pasmine, podjednake starosti i snage. Ostavimo ih minut do dva kako bi se smirili, prilazimo im i polako ih rukom, sa dlanom prema gore, blago hvatamo ispod grudi i bacamo u zrak, ne jako, tek toliko da polete, ali brzo jednog za drugim. Kada su sva tri u zraku, pokušati će pratiti jedan drugog, jer su neiskusni i nesigurni. Tako će letjeti nekoliko krugova dok jedan od njih ne shvati gdje je kavez i poleti ka njemu. Druga dva goluba će ga odmah pratiti i također sletjeti na kavez. Odmah po slijetanju otvaramo otvor na kavezu i dajemo im hranu, prvo iz ruke a kada priđu i počnu uzimati hranu, puštamo hranu lagano iz ruke kroz otvor u kavez i oni idu za njom – u kavez. Hrane se daje malo, tek toliko da odrade zadatak, znači 7-8 zrna po golubu. Isti postupak ponavljamo sa slijedećom ekipom. Na kraju idemo sve iz početka, tj. opet sa prvom ekipom. Ovaj kratki let možemo ponoviti više puta jer su se golubovi u međuvremenu odmorili. Ako se pak dogodi da golubovi polete višlje i da se jureći jedan drugog počnu udaljavati, treba baciti dropera ili nekog od ostalih golubova sa male udaljenosti da poleti prema kavezu kako bi ga ovi u zraku vidjeli. Naravno da je za ovu svrhu najbolji bijeli droper, koji neće letjeti daleko već samo od ruke do kaveza.
Ovakvim – ubrzanim treningom, postiže se da golubovi istog uzrasta na letačkom kavezu već počnu prevrtati, dok oni kod kuće još nisu naučili pošteno ni letjeti. Naime golubovi na letačkom kavezu su napredniji za najmanje 15 dana u odnosu na golubove iste starosti, trenirane iznad krova. To je zato, što kod kućnog treninga ne možete tako mlade golubove tjerati da lete jer postoji rizik od gubljenja. Oni moraju potpuno sazrijeti prije nego što samostalno polete. Na PLK oni sazrijevaju prije vremena – ubrzano.
Za sve vrijeme ovih treninga potrebno je obratiti pozornost na još neke stvari: Treninge bi trebalo obavljati na različitim mjestima, dakle svakog dana na drugom mjestu, ukoliko je to moguće. Golubovi, ne smiju zapamtiti mjesto nego letački kavez.
Završna, peta faza, svodi se na svakodnevne letove u grupi od 3 goluba iste pasmine i sličnih sposobnosti, sve dok golubovi ne počnu praviti odgovarajuće figure, propisane za njihovu natjecateljsku klasu, odnosno postanu pravi natjecatelji. Ovo podrazumijeva let golubova od bar 15-20 minuta, da se stalno drže u grupi – bez razdvajanja, da naprave dosta figura – bodova i da na znak trenera uz dropere slete nepogrešivo na kavez. Tada se može reći da su golubovi završili „peti stupanj školovanja“, tj. da su diplomirali. Ovi „diplomci“ mogu  se takmičiti na bilo kojoj livadi naše zelene planete i pri tome oduševljavati svakog promatrača svojim akrobatskim figurama u zraku i svojom poslušnošću.
I na kraju, može se dogoditi da je golub sasvim korektno istreniran, a ne izvodi ono zbog čega je trening uopće i započet: ne prevrće se (ako je prevrtač) ili ne vrti (ako je u pitanju Dunek) itd. To znači da je sav trud bio uzaludan. No to je nešto što se ne može unaprijed znati. Zato se za rad na pokretnom letačkom kavezu uzimaju samo mladi od najboljih – provjerenih golubova, kako ne bismo na kraju doživjeli razočaranje. Ovaj faktor – genetski potencijal golubova – vrlo je važan i moglo bi se reći da za uspjeh u ovoj vrsti treniranja golubova sudjeluje sa 40%. Preostalih 60% ide na trening golubova. To znači, da se i sa prosječnim golubovima uz kvalitetan trening može napraviti određeni rezultat, dok se i sa najkvalitetnijim golubovima uz loš rad neće postići nikakav uspeh. Zato što ovi golubovi uz nepravilan trening neće ni dočekati samo natjecanje, biti će izgubljeni na nekom od takvih treninga ili u najboljem slučaju, na turniru će pokazati neposlušnost zbog nedovoljne pripremljenosti, što će pokvariti konačan dojam. Samo redovnim i pravilnim treniranjem može se iz dobrih golubova izvući maksimum.
Upravo zato, što se golubovi na letačkom kavezu jako teško obučavaju i što je malo pravih golubova istreniranih do kraja, ostvareni rezultati su vrlo dragocjeni i cjenjeniji  od istih rezultata ostvarenih na kućnom letu, koji je daleko lakši. Na kućnom letu nema toliko „škartova“ jer selekcija nije tako rigorozna, može se daleko veći broj golubova trenirati, nema toliko izgubljenih golubova i na kraju, nema toliko uloženog truda a rezultati su veći. Na kućnom letu skoro svatko može napraviti bar neki rezultat sa svojim golubovima umjetničkog leta, dok na letačkom kavezu uspjeh mogu ostvariti samo istinski poznavatelji ovih golubova i golubova uopće, samo pravi zaljubljenici u „umjetničko – letački golubarski sport“.

www.000webhost.com